bankárev

prid. G bankáreva; ž. bankáreva, s. bankárevo koji pripada bankaru; sin. bankarov

bankàrica

im. ž. G bankàricē; mn. N bankàrice, G bankàrīcā 1. vlasnica banke 2. stručnjakinja koja se bavi bankarstvom [osobna ~]

bankàričin

prid. G bankàričina; ž. bankàričina, s. bankàričino koji pripada bankarici

bankárov

prid. G bankárova; ž. bankárova, s. bankárovo usp. bankarev

bànkārskī

prid. G bànkārskōg(a); ž. bànkārskā, s. bànkārskō koji se odnosi na bankare i bankarstvo [bankarski poslovi]

bankárstvo

im. s. G bankárstva poslovanje koje obuhvaća čuvanje i posuđivanje novca

bànkēt

im. m. G bankéta; mn. N bankéti, G bankétā svečana gozba s mnogo uzvanika

bankòmāt

im. m. G bankomáta; mn. N bankomáti, G bankomátā tehn. elektronički uređaj koji s pomoću kartice omogućuje uplatu i isplatu novca s bankovnoga računa

bànkōvnī

prid. G bànkōvnōg(a); ž. bànkōvnā, s. bànkōvnō koji se odnosi na banku [~ činovnik]

bànkrot

im. m. G bànkrota; mn. N bànkroti, G bȁnkrōtā poslovna propast banke ili poduzeća prouzročena prevelikom zaduženošću

bankrotírati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. bankròtīrām, 3. l. mn. bankrotírajū, imp. bankròtīrāj, aor. bankrotírah, prid. r. bankrotírao propasti zbog prevelike zaduženosti

bánovina

im. ž. G bánovinē; mn. N bánovine, G bánovīnā država ili upravno-teritorijalna jedinica kojom upravlja ban [Banovina Hrvatska]

bȃnskī

prid. G bȃnskōg(a); ž. bȃnskā, s. bȃnskō koji se odnosi na banove [banski dvor]

bànuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. bȁnēm, 3. l. mn. bȁ, imp. bàni, aor. bànuh, prid. r. bànuo iznenada se negdje pojaviti [Odjednom je banuo preda me.]; sin. stvoriti se v. pod stvoriti

bȁobab

im. m. G bȁobaba; mn. N bȁobabi, G bȁobābā bot. visoko tropsko drvo afričkih savana

bȃr mȉcva

im. ž. G bȃr mȉcvē rel. židovski obred kojim dječak kad navrši trinaest godina postaje punopravnim pripadnikom židovske zajednice

bȃr

im. m. G bȃra, L báru, I bȃrom/bȃrem; mn. N bȃri, G bárā fiz. mjerna jedinica za tlak, sto tisuća paskala

bȃr

im. m. G bȃra, L báru, I bȃrom/bȃrem; mn. N bȁrovi, G bȁrōvā 1. ugostiteljski objekt u kojemu se najčešće poslužuju alkoholna pića, a katkad i hladna jela 2. noćni lokal s pjesmom i plesom

bȁr

čest. 1. označuje najmanju prihvatljivu mjeru, najmanje očekivanje [Daj mi ~ malo.; Budi ~ pristojan.]; sin. barem 2. označuje najmanju, najnepovoljniju mogućnost; sin. i; sin. makar

bar

oznaka za bar

bȁra

im. ž. G bȁ; mn. N bȁre, G bȃ 1. manja količina vode koja se zadržava u udubini na površini zemlje nakon kiše; sin. lokva, mlaka 2. zem. manje područje koje je stalno preplavljeno vodom

baràka

im. ž. G baràkē, DL baràci; mn. N baràke, G barákā drvena kućica

bȃrba

im. m. G bȃrbē; mn. N bȃrbe, G bȃrbā pokr. 1. v. stric 2. v. ujak 3. hip. u dječjemu obraćanju starijima, odrasla muška osoba; sin. striček pokr.

bȁrbarin

im. m. G bȁrbarina; mn. N bȁrbari, G bȁrbārā 1. pov. a. u antičkoj Grčkoj čovjek koji govori stranim, nerazumljivim jezikom b. mn. u antičkome Rimu strani, daleki narodi 2. pren. surov divlji neuglađen čovjek koji prezire kulturne vrednote i sklon je uništavanju

barbarìzam

im. m. G barbarìzma; mn. N barbarìzmi, G barbarìzāmā 1. jd. divljački ili nekulturan postupak 2. jez. riječ podrijetlom iz stranoga jezika koja se ne uklapa u jezik u koji se posuđuje

bȁrbarskī

prid. G bȁrbarskōg(a); ž. bȁrbarskā, s. bȁrbarskō koji se odnosi na barbare

bȁrbarski

pril. na način barbara [ponašati se ~]

barbárstvo

im. s. G barbárstva okrutno i divljačko postupanje

bȁrd

im. m. G bȁrda; mn. N bȁrdovi/bȁrdi, G bȁrdōvā/bȃrdā 1. pjevač u starih Kelta 2. pren. najugledniji predstavnik ili začetnik kojega književnog pravca [narodni ~]

bàrem

čest. 1. označuje najmanju prihvatljivu mjeru, najmanje očekivanje [Daj mi ~ malo.; Budi ~ pristojan]; sin. bar 2. označuje najmanju, najnepovoljniju mogućnost [Napravimo li ~ trećinu posla, možemo biti zadovoljni.]; sin. i; sin. makar

bȃrij

im. m. G bȃrija kem. kemijski element (Ba), srebrnobijela kovina koja je najproširenija u sulfatima

barijéra

im. ž. G barijérē; mn. N barijére, G barijérā v. prepreka, zapreka

bȃrijev

prid. G bȃrijeva; ž. bȃrijeva, s. bȃrijevo kem. 1. koji se odnosi na barij [~ atom] 2. koji sadržava barij [~ sulfat]

barikáda

im. ž. G barikádē; mn. N barikáde, G barikádā zapreka koja se postavlja radi zaklona i obrane

bàriton

im. m. G bàritona, A bàritona/bàriton; mn. N bàritoni, G bàritōnā glazb. 1. jd. A bàriton muški glas srednje visine, između basa i tenora 2. pren. A bàritona muškarac istoimenoga glasa

bàrjāk

im. m. zastava

bȃrka

im. ž. G bȃrkē, DL bȃrci; mn. N bȃrke, G bȃrkā/bȃrkī pom. manji drveni otvoreni brod na vesla s jedrom ili pomoćnim motorom

bȁrnjāk

im. m. G bȁrnjāka; mn. N bȁrnjāci, G bȁrnjākā zool. slatkovodni puž

bàrok

im. m. G bàroka umj. europski umjetnički stil i stilsko razdoblje između renesanse i klasicizma koje traje od kraja 16. stoljeća do sredine 18. stoljeća, a značajke su mu dekorativnost, raskošnost, razigranost, nemirni oblici te suprotstavljanje svjetla i tame

bàroknī

prid. G bàroknōg(a); ž. bàroknā, s. bàroknō koji se odnosi na barok [barokna crkva; ~ stil]

barokòmora

im. ž. G barokòmorē; mn. N barokòmore, G barokòmōrā prostorija u kojoj se tlak zraka može umjetno mijenjati, zatvorena tako da ne propušta zrak

bàrometar

im. m. G bàrometra, I bàrometrom; mn. N bàrometri, G bàrometārā tehn. uređaj za mjerenje tlaka zraka; sin. tlakomjer

bàrometarskī

prid. G bàrometarskōg(a); ž. bàrometarskā, s. bàrometarskō koji se odnosi na barometar [~ tlak]

bȃrskī

prid. G bȃrskōg(a); ž. bȃrskā, s. bȃrskō 1. koji se odnosi na bar, ugostiteljski objekt u kojemu se najčešće poslužuju alkoholna pića, a katkad i hladna jela 2. koji se odnosi na noćni lokal s pjesmom i plesom [barska dama, ~ stolac]

bȃrskī

prid. G bȃrskōg(a); ž. bȃrskā, s. bȃrskō koji se odnosi na baru [barska ptica]

bàršūn

im. m. G baršúna nježna i mekana, najčešće pamučna, tkanina

baršùnast

prid. G baršùnasta; odr. baršùnastī, G baršùnastōg(a); ž. baršùnasta, s. baršùnasto koji je kao baršun, koji je sličan baršunu [baršunast glas]

bàrūn

im. m. G barúna, V bȁrūne; mn. N barúni, G barúnā pov. 1. jd. naslov nižega plemića u feudalizmu 2. osoba s istoimenim naslovom

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga